James Blunt
The Clash
Mando Diao
Hoobastank
Sum41
Queens Of The Stone Age
Cowboy Mouth
Wezzer
Moje najdraže pjesme:
-End Over End
-February Stars
-Next Year
-Stranger Things Have Happend
End Over End
Burn all the candles out
Make a wish, but not aloud
Re-live the here and now
To see you now and then
I’m a revolving door
I’ve seen it all before
I will begin again
But I can’t start until I’ve seen the end
I took a look around
I believe in hand me downs
The treasures that we found
When we were brand new
Now that we’re old and worn
A little ripped and torn
One day we’ll be re-born
One day I will meet you right back here
Once again
Wait
Stop me so I can begin
End over end
I’m circling
I’m feeling out of luck
Maybe I just feel too much
That old familiar touch
Will always sting my skin
The good in everyone
The ties we’ve left undone
The heart that moves your blood
All the things that bring me right back here
Once again
Wait
Stop me so I can begin
End over end
I’m circling
February Stars
Hanging on
Here until I'm gone
Right where I belong
Just hanging on
Even though
I watched you come and go
How was I to know
You'd steal the show
One day I'll have enough to gamble
I'll wait to hear your final call,
and bet it all
Hanging on
Here until I'm gone
Right where I belong
Just hanging on
Even though
I pass this time alone
Somewhere so unknown
It heals the soul
You ask for walls I'll build them higher
We'll lie in shadows of them all
I'd stand but they're much too tall
And i fall
February Stars
Floating in the dark
Temporary scars
February Stars
Next Year
I'm in the sky tonight,
There I can keep by your side
Watching the wide world riot and hiding out
I'll be coming home next year
Into the sun we climb
Climbing our wings will burn white
Everyone strapped in tight
We'll ride it out
I'll be coming home next year
Come on get on get on
Take it till life runs out
No one can find us now,
Living with our heads underground
Into the night we shine
Lighting the way we glide by
Catch me if I get too high
When I come down
I'll be coming home next year
I'm in the sky tonight
There I can keep by your side
Watching the whole world wind around and round
I'll be coming home next year
I'll be coming home next year
Everything's alright up here
When I come down
I'll be coming home next year
Say good-bye
Stranger Things Have Happened
Goddamn "these stars to your room"
This hazy afternoon
I'm breathing in the silence like I've never before
This feeling that i get
This one last cigarette
As i lay awaken and wait for you to come through the door
Oh maybe, maybe, maybe i can share it with you
I behave i behave i behave so i can share it with you
You are not alone dear loneliness
You forgot but i remember this
So stranger, stranger, stranger things have happened i know
I'm not alone dear loneliness
I forgot that i remember this
So stranger, stranger, stranger things have happened i know, oh ohh, oh ohhh
And i dream about somewhere, a smoke will fill the air
As i lay awaken and wait for you to walk out that door
I can change, i can change, i can change
But who you want me to be?
I'm the same, i'm the same, i'm the same, what do you want me to be?
You are not alone dear loneliness
You forgot but i remember this
So stranger, stranger, stranger things have happened i know
I'm not alone dear loneliness
I forgot that i remember this
You're not alone dear loneliness
You forgot but i remember this
Oh stranger, stranger, stranger things have happened i know
I'm not alone dear loneliness
I forgot that i remember this
Oh stranger, stranger, stranger things have happened i know
sretna sam. moram to priznati.
shvatila sam prave vrijednosti zivota, konacno.
ti si sve sto sam ikada zeljela, sto sam trazila...
to sto sam tebe dobila, dobila sam novu mogucnost za zivotom, novu priliku za
srecom, ljubavlju, iskrenoscu...
kada sam na tren pomislila da je sve krenulo krivim putem, ostala sam iznenadjena, u strahu... shvatila sam da te volim, istinski i iskreno...
da tebe nema, nebih mogla stati na noge, slomila bi se...
nikola, volim te...
inace sam ok... smjesak se ne skida sa moga lica
nemam sto dubokoumo za reci... mozdja zato sto sam umorna ?!
imam super prijatelje, okruzena sam osobama koji me vole, koji su iskreni prema meni, sto covjek vise od toga moze zazeljeti ?!
One more day that I’ve survived Another night alone
Priznajem, dugo nisam napisala post u strahu da mi niti jedan post nece biti onoliko dobar kao onaj prosli koji je sav moj ponos...
Zivot me drzi zivom, a osmjeh novi mi iscjeljuje stare rane...
Pokusavam imati povjerenje, u covjeka, do kojeg mi je jako stalo...
Previse puta sam se opekla i shvatila da se nisam smjela prerano osmjehnuti...
Shvatila sam da me jedan obican zagrljaj, obican poljubac moze uciniti sretnom, vratiti mi davno izgubljeni osmjeh...
Put pod noge, vratit ce se izgubljeno. Shvatit ce se sto se mislilo, sto se zeljelo... Pogled ce biti pun sjaja i srece koja se probija neocekivanom brzinom na povrsinu... Toplina ce se prosiriti cijelim tijelom, a proslost ce se zaboraviti, udisat ce se samo buducnost, punim plucima...
Tako je lijepo, tako je carobno biti zaljubljen... Shvatiti da je nekome stalo do tebe, i da je tebi stalo do nekoga...
Ovaj post je suprotnost proslome postu, ovaj post je obasjan srecom, koja je obasjala mene... Nema te tmurne rijeci koja ce unistiti sto sam napisala. Neka ovo ujedno bude moja ispovijest, moja savijest...
The waves that silences break come again, one by one...
U mislima svojima se vracam unatrag, svakin danom, sve dalje i dublje. Nedostaje mi tisina u kojoj sam se nalazila.
Skrivena i zasticena od svih. Sjedeci na sljuncanoj plazi noge uronjene u plicak. Tisina je vladala. Svako toliko bi njezni valovi prekidali tisinu, jedan po jedan. Osjecala sam se spojeno, ujedinjeno. Nikoga osim mene i prirode nije bilo. Spokoj me je svladao. Uzivala sam u svakome trentku. Ispraznila sam glavu od svih misli koje su mi se vrtjele u njoj... Zeljela sam uzivati, samo to. Na trenutak, jer od koliko trenutaka se nas zivot sastoji ?!
What could I do I was waiting for you
Mozdja sam ocekivala nekoga da dodje, da me nadje, da sjedne pokraj mene i da ne progovori nista... Da ostane tamo... Sa mnom...
Nitko nije dosao i tako je bilo najbolje. Ponovno sam se bila pomirila sa sudbinom, sa sadasnjoscu, dok su mi noge milovali valovi, njezni...
No, ponovno sam bila slobodna...
Zar to nije bilo najbitnije ?!
Kratki i jednostvani post, koji ima toliko skrivenih znacenja...
Vec neko vrijeme skupljam tekstove evo da neke objavim...
Ja ne trazim drugu priliku
Ja vristim iz sveg glasa
Daj mi razlog, ali nemoj mi dati izbor
Zbog toga sto cu uciniti opet istu pogresku
Mozdja cemo se opet susresti, mozdja cemo razgovarati, a ne samo pricati
Stogod da sada ucinim ili kazem
poruka se nece probiti
A ti samo slusas zvuk pucanja moga slomljenoga srca
Sjaj, samo, sjaj
Zatvori oci i sve ce nestati
Oni mogu vristati, ali oni su prodane duse
Platili smo mi oblak na kojem cemo moći plesati
Sjaj, samo, sjaj...
I'm The Voice Inside You're Head You Refuse To Hear
Ochrasy
Osjecam se lose. Polako se naslanjam u svoj krevet.Preslijepa sam da vidim sto se dogadja izvan moga ljupkoga prozora. Ukljucujem televiziju i gledam vijesti neko vrijeme. Zatim se ususkavam u krevet i zaspim ponovno.
Sanjam o vremenima, o vremenima koja su prosla.
Vremenima kada sam zivjela sama u svojoj zemlji koja se zvala Ochrasy.
To mjesto mi je bilo sve na svijetu. Izmislila sam kao sto vidis, sve u svojoj mašti. I vjerujem u to...
Budim se ponovno. Vidim rat na televiziji, opet. I to me tjera da odem i da se sakrijem. Ovaj svijet je pun ocaja, bijes postaje prevelik. Zbog toga sam i sanjala taj san.
I evo opet dolaze vojnici bez ikakvoga srama. Odjeveni u crno i naoruzani vatrenim oruzjem. Oni mogu zaustvaiti naše sretne dane i strpati nas prijevremeno u nase grobove
No oni nikada nece stici do Ochrasy...
Sanjala sam o vremenima...
Svaki dan je monotonon... Kada ce me objasjati svjetlost ?! Ugledati uzrok zasto je sve tako kako je... Zar itko zna kakav je to osjecaj kada se osjecas kao pokvarena roba ?! Sumnjam...
Smjesak koji je izvana samo sakriva sto se krije iznutra. Raspadam se... Bol me polako razara iznutra. Ni vise nemogu bjezati nigdje, ni masta mi ne pruza vise onu sigurnost kao prije... Kada cu se probuditi i shvatiti sto sam i tko sam.... ?! Jos se trazim... Koliko dugo ?! Ne znam...
I'm The Face That You Have To Face Mirrored In Your Stare
Ponovno se pokrećem
Nelagoda u potrazi
Sada i ponovno
Tako cuvam svoj ponos
Mrtva iz unutra nemam što dokazati
drži me živom i daj mi da nešto izgubim
Z bogom...
Ovim putem te napuštam
Ovime te napuštam
Išla sam tako dugo, predugo...
Ali vratit cu se ja
Promjene se mjenjaju
Natrag i naprijed
Mjenjam mjesta
Nepoznanstvo opet na kraju susrecem
Vratit cu se ja ponovno...
dani prolaze... nista se ne mjenja... sve ide po starome...
Škola je pocela, stara poznanstva se opet obnavljaju, a nova sklapaju...
umorna sam, iscrpljena...
Škola me jednostavno u skolpu jutarne prakse izmori...
Bit ce bolje... Kao i uvijek... Bit ce dana kada cemo biti opet sretni...
Polako postajem sama sebi duzna da nabacim novi post...
Zivot je stvarno velika zagonetka, pitam se ponekad dali je vrijedno dopustati sve sto se dogadja
ili sprijeciti stvari i biti zasticen od svga sto te moze unistiti ?!
Riskirati, zar to moze poci dobrim putem... ?!
Pokusvam se stiti od svega, to cesto cinim...
Zar je to pogresno ?!
Nemogu shvatiti kako se vec blizi kraj, skola je vec za tri tjedna...
Uzas... Nisam se stigla ni posteno naspavati... :)
Praksa je ipak trajala cijelu vijecnost... Ali mi je bilo super...
Ljudi su bili odlicni i stvarno sam imala srece u koji sam hotel zapela...
Ljeto je vec pocelo, a ja mislim da sam ostala ista...
Nadam se nekoj nagloj promjeni jer ovako vise stvarno ne mogu...
No, ne mogu reci da mi potpuno nije dobro...
Imam svoju Saricu koja mi uljepšava svaki trenutak...
Društvo je kao prošle godine... Samo sto je prosla godina bila legendarna i uvijek cu je imati u srcu i najljepšim sjecanjima...
Iako bas nije bilo sve onako kako je trebalo biti...
Ali ako se dobiva novac samo zato sto se jede kao gabrežljivac znaj da je svijet skrenuo...
Bili sara, lazo, mario, ivan i ja u nekom restoranu na plaži i jeli mi pomes frittes kao da smo bili 10 dana bez hrane... Vidi to neka zena i sa sazaljenjem nam da 20 kn s komentarom da bismo si mogli naruciti jos jednu porciju... JADNICI JADNI...
Bili mi i na roštilju... Ista ekipica... I bio je tamo i crveni mjesec s punim sajem svojim... I opet se mi najili...